Rezidba Vinograda
Rezidba vinograda
REZIDBA RODNOG VINOGRADA
Rezidba vinograda je za vinogradare posao, koji se, s posebnim užitkom radi, budući je to posao s kojim počinje sezona radova u našem vinogradu. Stoga, svaki vinogradar jedva čeka, nakon zimskog ljenčarenja, da počne nešto konkretno raditi u vinogradu. Osim toga, to je posao kod kojeg treba uključiti «mozak», za razliku od npr. plijevljenja vinograda, koji je monoton i dosadan. Možemo reći, da je svaki trs priča za sebe. Svaki trs traži od nas, da ga dobro «odmjerimo», te, da dobro proanaliziramo u glavi, prije nego počnemo rezidbu, koju rozgvu ćemo odstraniti, koju ćemo ostaviti za lucanj, koju za prigojni reznik, a koju eventualno za pričuvni reznik. Također moramo voditi računa, da nam trs «ne pobjegne» previše iznad prve žice, a isto tako, da nam krakovi ne odu previše u širinu (misli se na dvokraki uzgoj «gyjot» koji je najzastupljeniji u kontinentalnoj Hrvatskoj).
Kao prvo, moramo odrediti najpovoljniji termin kada započeti rezidbu. Kod određivanja datuma početka rezidbe, treba znati, da zimski pupovi podnose -13 do -15 stupnjeva celzija, jednogodišnja rozgva -18 do -20 stupnjeva celzija, a staro drvo do -25 stupnjeva celzija. Također treba znati, da za vrijeme zimskog mirovanja loze, pri niskim temperaturama, dolazi do enzimatskog djelovanja, pretvorbe škroba u šećer (iz rozgve, krakova i korijena), što će reći prikupljaju se pričuvna hranjiva i tvari u rozgvi, starom drvu i korijenu. Iz ovog je vidljivo da loza ni u zimskom razdoblju ne «miruje». Sve ovo treba imati u vidu prilikom određivanja datuma rezidbe. Iz gore navedenog možemo zaključiti da u južnim krajevima Hrvatske rezidbu možemo početi odmah nakon opadanja lišće bez bojazni da će doći do smrzavanja rozgve i pupova dok bi u sjevernijim krajevima trebalo pričekati dok prođe period niskih temperatura. Vrlo rana, kao i vrlo kasna rezidba, ima za posljedicu kasno pupanje, a samim tim i kasniju zriobu grožđa, što kod nas u sjeverozapadnoj Hrvatskoj nije poželjno, zbog premalog broja sunčanih dana. Rana rezidba, već u siječnju može biti riskantna, zbog niskih temperatura, te može doći do smrzavanja pupova. Obično se smrznu jedan do dva gornja pupa na rozgvi, te ako se odlučimo za ranu rezidbu, tada treba ostaviti (pogotovo na lucnjevima), koji pup više, koje ćemo odstraniti poslije, ako svi pupovi «prežive».Prekasna rezidba pojačava «suzenje», a samim tim gubitak hranjivih tvari. Pretjerano «suzenje» može izazvati gušenje pupova (naročito na reznicima), ako se tekućina iz rozgve slijeva po pupu. Ovo naročito dolazi do izražaja, na onoj rozgi, gdje rez iznad posljednjeg pupa nije pravilno izveden. Naime, rez iznad gornjeg pupa, mora biti izveden 2-3 cm iznad gornjeg pupa, i to ukoso na suprotnu stranu od pupa, kako tekućina kod suzenja, ne bi zalijevala pup. Stari ljudi govore, da se s rezidbom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj uvijek počinjalo u ožujku oko «Jožefova». To je vrijedilo za stara vremena, ali, budući smo svjedoci, da se klima zadnjih godina promijenila (zbog efekta staklenika, ozonskih rupa i dr.), s rezidbom treba početi ranije. Ne preporuča se početi prije druge polovice veljače.
Nakon što smo odredili datum rezidbe, trebamo odlučiti što želimo postići rezidbom. Da li želimo količinu ili kvalitetu. Kako kažu naši stari, «ne možeš imati i ovce i novce», što će reći, da količina i kvaliteta ne idu «jedno s drugim». Naime ako se odlučimo za količinu, tada ne možemo računati s kvalitetom budućeg grožđa, odnosno ako želimo kvalitetu, tada ćemo rezidbu obaviti tako, da smanjimo urod, te na taj način osiguramo grožđu, da postigne što više sladora, a samim tim stvorimo preduvjete za bolju kvalitetu budućeg vina. Danas je intencija u razvijenoj Europi i svijetu, da se ide na minimalan urod po trsu ( 0,90 – 1,2 kg ), kako bi postigli što veću kvalitetu grožđa i budućeg vina. Da bi to postigli, ide se na gušću sadnju (70 – 80 cm) i rez na jedan reznik i jedan lucanj. Ovim načinom sadnje postiže se manji urod po trsu, veća kvaliteta grožđa, ali količinski na grožđu ne gubimo puno, budući se povećava broj trsova po hektaru površine. Većina vinograda u sjeverozapadnoj Hrvatskoj sađena je na razmak sadnje od 1 – 1,2 m, a uzgojni oblik je gyjot-ov dvokraki uzgoj s dva reznika i dva lucnja (slika 1).
Količina grožđa koja se dobije ovim uzgojem je oko 3kg po trsu, ovisno o sorti i broju pupova. Naravno, da ovom količinom grožđa ne možemo postići zadovoljavajuću kvalitetu grožđa, te stoga treba razmišljati kako rezidbom smanjiti urod po trsu, kako bi se približili količini od 1,2 kg po trsu. To možemo postići, da rezidbom smanjimo broj pupova po trsu (na lucnju 6 – 8 pupova), da, gdje god je to moguće režemo na dva prigojna reznika i jedan lucanj, te da između trsova gdje je veći razmak sadimo novi trs i na taj način postignemo uzgojni oblik jedan reznik i jedan lucanj. U pravilu se lucanj reže na 8 – 12 pupova, prigojni reznik na 2 – 3 pupa, pričuvni reznik na 1 – 2 pupa. Prigojni reznik mora biti orezan tako, da je smješten ispod lucnja. Pričuvni reznik je smješten najčešće u blizini lucnja i reznika, dakle na istom ogranku. Pričuvni reznik se ostavlja na onim krakovima gdje nam je trs previše «pobjegao» iznad prve žice, ili je previše otišao u širinu, kako bi sljedeće godine izvršili korekciju. Iskusni vinogradari iz iskustva znaju, da svi pupovi na lucnju nisu rodni, te stoga rađe ostave koji pup više kod rezidbe, kako bi nakon što se pokaže rod izvršili prorjeđivanje grožđa, ako je urod prevelik.
Nadalje, moramo obratiti pažnju na debljinu rozgve koju ćemo ostavljati za lucanj ili reznik. Neupućeni vinogradari obično ostavljaju što deblju rozgvu (kao palac), misleći da će ona dati veći rod. Deblja rozgva ima proširene «spužvaste» provodne snopove, pa prima veće količine vode, te zbog toga pupovi prozebu čim temperatura zraka padne ispod kritične točke -12 do -15 stupnjeva celzija. Deblja rozgva dat će slabije rodne mladice. Smatra se da je idealna debljina rozgve debljine olovke (8 – 12 mm).
Prije nego pristupimo rezidbi treba dobro pregledati i dezinficirati alat koji ćemo koristiti (škare, pile i dr.). Naime alat je trebalo očistiti i dezinficirati još u jesen, nakon berbe. Škare kojim ćemo rezati potrebno je nabrusiti i dezinficirati u čistom alkoholu ili u rakiji. Ukoliko u vinogradu imamo trseva koji su zaraženi (a što je kod nas zadnjih godina čest slučaj, zahvaljujući zaraženom sadnom materijalu još u rasadniku), fitoplazmama, virusima i sl., poželjno bi bilo da te trseve, ako ih nismo odstranili iz vinograda, označimo, te ih režemo posebnim alatom, kako eventualno ne bi alatom prenesli zarazu na zdravi trs. Naime, struka nam ne može, s stopostotnom sigurnošću garantirati, da se i alatom ne prenosi zaraza.
Nakon što je trs orezan preporučljivo je stablo i krakove počistiti od stare kore. Naime ispod kore se zavlače razni nametnici i bolesti, koji se aktiviraju dolaskom toplijih dana. Kora se može počistiti rukom ili žičanom četkom. Ako čistimo rukom, tada je poželjno to raditi rukavicama. Ako pak čistimo žičanom četkom, tada moramo paziti, da ne oštetimo provodne snopove trsa, koji su smješteni ispod kore.
Nakon što smo orezali vinograd treba iznesti orezanu rozgvu iz vinograda i što prije ju spaliti. Znamo da u rozgvi prezimljuju razni štetnici i bolesti, te je stoga treba što prije spaliti, kako ne bi širili zarazu u vinogradu.
I kao zadnju radnju koju treba obaviti je zimsko prskanje vinograda. Preporučljivo je obaviti dva zimska prskanja. Prvo prskanje obavljamo preparatima na bazi bakra (Nordox, Bordoška juha, Cuprablau, gotova Bordoška juha, Champion, Neoram i sl.) i to u koncentraciji tri puta većoj od propisane uputstvom. Ovo tretiranje vrši se prvenstveno radi zaštite od crne pjegavosti (phomopsis viticola). Tretiranje se izvodi u fazi mirovanja loze u mjesecu ožujku. Drugo prskanje se obavlja kada su pupovi u fazi vunenog pupa («mišje uši»), znači nabubreni. Prskanje se izvodi uljnim preparatima (Crveno ulje, Modro ulje, Bijelo ulje + bakar…), uz dodatak sumpornih (tekući sumpor, Cromosul, Cosavet i sl.). Kod tretiranja treba voditi računa da sumpor djeluje iznad 15 stupnjeva celzija, te stoga treba tretirati u podnevnim satima, kada su temperature više. Ovo tretiranje vrši se prvenstveno zbog grinja (Eriophies vitis uzročnik erinoze, Phillocotes vitis i Epitrimerus vitis uzročnici akarinoze).
I na kraju da zaključimo. Prije nego počnemo rezidbu treba utvrditi najpovoljniji termin za rezidbu, trebamo odlučiti što želimo postići rezidbom (količina ili kvaliteta), te prema tome odrediti način rezidbe. Alat kojim ćemo vršiti rezidbu treba biti naoštren i dezinficiran. Stablo i krakove trsa treba očistiti od stare kore, i na taj način odstraniti razne nametnike i bolesti. Veće rane treba premazivati voćarskim voskom, silikonskim kitom ili sl., kako bi ih dezinficirali i zaštitili od bakterija, gljivica i vode. Nakon rezidbe, rozgvu treba što prije iznesti iz vinograda i spaliti, kako bi vinograd zaštitili od štetnika i moguće zaraze. Nakon toga, treba izvršiti vezanje trsa uz kolac i lucnjeva uz prvu armaturnu žicu. I na kraju treba izvršiti dva tkzv. zimska prskanja vinograda. Jedno u fazi mirovanja loze i drugo u fazi vunenog pupa («mišje uši»).
